11. listopada 2022. s profesoricom Geografije Lucijom Čapalijom uputila sam se u Zadar radi edukacije Vijeće učenika i građanska participacija mladih.
Ubrzo nakon što smo došle, uslijedile su dvije uvodne sesije. Sesije su obično trajale 60 ili 90 minuta s pauzom od 30 minuta između svake. Putem psiholoških kombinatorika upoznali smo se sa sadržajem programa, kao i s predstavnicima drugih škola. Na ovom projektu bilo nas je 23: organizatorica, dvije voditeljice, deset profesora/ica i učenici/ice.
Predstavljeni su nam i neki zanimljivi projekti i programi poput Erasmus+, ZABUM voice te UPSHIFT. Razgovarali smo i o samim ciljevima ove edukacije, ljudskim pravima, pravima mladih i EU ciljevima za mlade. Naposljetku smo provjerili znanje i diskutirali o naučenom.
Upoznala sam rječite, inteligentne, karizmatične te motivirane ljude. Slobodno vrijeme provodili smo skupa te smo se svi uspjeli sprijateljiti i zbližiti. Često smo radili i grupne radove u koje su se svi uvijek uključivali, razmišljali brzo i efikasno te davali sve od sebe.
Zbog ovog programa spoznala sam koliki utjecaj zapravo Vijeće učenika ima i na što mora utjecati, ali i koja su mu ograničenja. Shvatila sam da u svakoj školi ono mora biti aktivno jer unaprjeđuje položaj učenika ispunjavajući njihove potrebe. Također štiti i promiče osnovna prava učenika te osigurava njihovo aktivno sudjelovanje u radu škole. Zamijetila sam i kako su prava mladih narušena zbog dvostrukih standarda, stereotipa i ageisma.
Jedne od mnogobrojnih obrađivanih tema bila su prava općenito i prava mladih. Dakle, prava su nedjeljiva, neotuđiva i univerzalna te služe i za zaštitu ljudskog dostojanstva. Opća deklaracija o ljudskim izašla je 10. prosinca 1948. godine, a u Hrvatskoj objavom u Narodnim novinama 27. studenog 2009. postaje obvezujućim dokumentom.
U skupinu mladih spadaju osobe od 15. do 35. godine života. Upravo zato što ovaj termin obuhvaća veliki broj ljudi, smatram da bi se ova tema trebala ozbiljno shvatiti. Često smo žrtve diskriminacije i predrasuda na osnovi dobi (ageism) i nailazimo na dvostruke standarde vezane uz naše ponašanje, primjerice želja za samostalnošću interpretira se kao anarhizam. Ograničena nam je sloboda govora i odijevanja, ograničeno nam je vrijeme okupljanja i ostajanja vani te se toleriraju različiti oblici kažnjavanja, npr. udaranje i ponižavanje u školi. Susrećemo se i s izazovima prijelaza iz škole na posao, participiranja u društvu, pristupa zdravlju, uključujući i seksualno zdravlje. Neki su od nas bili i prisiljeni na služenje vojnog roka.
Iako imamo prava, ona su često zanemarena, ne samo kod mladih, nego i općenito. Nikakav oblik nasilja ni diskriminacije ne smije biti ignoriran i toleriran jer su nam svima ljudska prava već rođenjem zagarantirana.
Piše: Mirta Ožić-Bebek, 2.c
