U petak 13.1.2023. došla sam u ured naše školske psihologinje na razgovor. No, za razliku od uobičajenog razgovora u stručnoj službi, pitanja sam postavljala ja. Naime, psihologinja Martina Mršić pristala je na intervju, na čemu joj se još jednom zahvaljujem, o identitetu, adolescentskoj krizi, što sve utječe na identitet i još mnogo ovakvih pitanja na koja odgovor ne možemo pronaći u knjigama jer nijedna knjiga iz koje učimo ne može nam otkriti tko smo mi.
Foto: academics.wellesley.edu
Što je identitet?
Možemo reći da je to osjećaj posjedovanja unutarnje sigurnosti u ono tko jesmo, što želimo, kako ćemo se postaviti i kako ćemo se ponašati u određenim situacijama.
Kako samostalno dokučiti tko sam ja i koji su čimbenici koji utječu na naš identitet?
Identitet se mijenja i formira kroz život, svi mi imamo nekakvu sliku o sebi, ali kako godine prolaze tako će se ta slika nadopunjavati i djelomično mijenjati. Na identitet utječu svi i sve, identitet dijelom preuzimamo kroz naša prva životna iskustva. Svi mi imamo nekakvu nametnutu ulogu koja spada u taj preuzeti identitet. Kako postajemo svjesni i stariji, tako i sami postižemo jedan dio identiteta, donosimo odluke kako ćemo se ponašati u određenim situacijama, kako ćemo se postaviti prema nekim ljudima i nametnuti im možda neke obveze, a i oni nama. Kroz djetinjstvo i mladenaštvo biramo situacije u kojima želimo sudjelovati i nosimo se s preprekama u nekim nama manje dragim situacijama, a moramo ih proći. Sva iskustva, situacije, ponašanje ljudi prema nama i osjećaji koji time dobijamo i reakcije, sve to utječe na identitet.
Što ljudi najviše odgovore kada ih se pita tko su oni?
Ima više kategorija. Neki ljudi su usredotočeni tko su oni kroz prizmu materijalnosti, pa će odrasli reći tko su oni po zanimanju, djeca će najčešće reći svoje ime i prezime, no mladi će dati najosebujnije odgovore zato što su oni u oluji stjecanja i formiranja identiteta, pa će oni ići kroz nekakve psihološke analize tko su, što su, kakve su im težnje, a i oslanjaju se na to što vole.
Koja su značajke koje neku osobu čine onom što jest i onom koja jest?
Ono što jesmo i tko jesmo čini naša svjesnost i sigurnost u naše vrijednosti, moralna određenja, želje i ciljevi.
Što i tko sve utječe na našu sliku o sebi? U kojem razdoblju našeg života ona nastaje?
Najjače formiranje našeg identiteta je u dobi adolescencije. U adolescenciji mi imamo konflikt između onog preuzetog identiteta (nametnut nam je kroz djetinjstvo, rođenjem) i postignutog koji mi želimo formirati, ali oni se isto tako i suprostavljaju: koje ćemo vrijednosti zadržati u svom odgajanju i koje ćemo preuzeti (a to su ona koja nam se sviđaju) i na ovom sukobu se formira identitet.
Koliko znanje o sebi, samopouzdanje/samopoštovanje i očekivanja o sebi utječu na naš svakodnevni život s neke psihološke strane?
Samopouzdanje, znanje o sebi i očekivanja najviše utječu na formiranje identiteta, jer ako mi ne poznajemo sebe, vodit ćemo se krivim putevima i oni nas neće ispunjavati. Kada god se ne osjećamo ispunjeno i nismo sretni ni zadovoljni, tim značajkama ne možemo složiti svoj identitet. Dok god ne formiramo sebe nećemo biti zadovoljni. A osnovni je problem to što nismo malo stali i vidjeli tko smo i što smo.
Koji su teorijski pristupi ličnosti i po čemu se razlikuju?
Sigmund Freud je začetnik svih teorija. On se najviše vezao za psihičko stanje te duh identiteta i prvi je koristio intervju kao razgovor s pacijentom koji je još uvijek jedan od osnovnih metoda terapija. On je prvi objašnjavao ljudsku prirodu, uzroke ljudske prirode i nalazio ih je u ulozi nesvjesnog. Smatrao je da je samo jedan mali dio naše ličnosti svjestan, a veći dio nesvjestan. Otud proizlazi jedna poznata slika ledenjaka koji viri iz mora i samo jedan dio viri – to je ono što pokazujemo, a onaj ogroman dio ledenjaka ispod površine predstavlja naše biće, taj naš nesvjesni dio, naš ego.
Henry Murray sljedbenik je Sigmunda Feuda, njegova psihoanalitičkog pristupa koji se temelji na tome da je naš ego izvrgnut socijalnim situacijama, doživljajima i iskustvima s drugim ljudima koji onda utječu na formiranje ličnosti i istaknuo je vrlo važnu ulogu rješavanje kriza i konflikata s kojima se suočavamo te rekao da je to najvažniji dio formiranja ličnosti.
Murray je spominjao i motivaciju, a njegov je sljedbenik Abraham Maslow poznat po hijerarhijskoj teoriji motivacije koja govori da se naša ličnost formira prema našim potrebama. Naše potrebe su stupnjevane od onih koja su nam najvažnija do onih koje su najmanje važne. No, ona koja je najmanje važna za opstanak čovjeka zapravo je važna za psihički razvoj čovjeka, npr. ako zadovoljimo sigurnost, prehranu, krov nad glavom i odnose s drugim ljudima, dolazimo do najvišeg stupnja, a to je samoaktualizacija. Ako nju postignemo, zapravo smo postigli sreću – u potpunosti smo ispunili svoju ličnost i svoje biće.
Jedna od najnovijih teorija bila bi teorija Carla Rogersa – fenomenološka teorija ličnosti koja se slaže s današnjom definicijom identiteta, a to je da je čovjek jedno humano biće koje je po prirodi pozitivno te traži iskustva i doživljaje pomoću kojih će nadopunjavati svoju ličnost. On nije dijelio etape, nego jednostavno kako čovjek živi i odrasta (razvija se), tako i s iskustvima kroz koja prolazi nadopunjava njegov identitet.
Što je to adolescentska kriza? Kako je možemo izbjeći? Koliko ona utječu na našu svakodnevicu (učenje, treniranje, ponašanje, sliku o sebi)?
Adolescentska kriza jedan je dijagnostički naziv za period u kojem se nalaze mladi ljudi u vrijeme adolescencije (tinejdžerskih godina) i odnosi se na definiranje vlastite individualnosti. To je onaj trenutak kada, sa spoznajama koje smo naslijedili i dobili, pokušavamo upariti nekakve vrijednosti i modele nečega što mi sami želimo, što sami vrednujemo i što nam se sviđa i ne sviđa. Adolescentska kriza nije kriza koju svaki tinejdžer prolazi. Adolescentska kriza proglašava se kada netko u pokušajima definiranja sebe doživljava nervozu i anksioznost te ona utječe na naše svakodnevno funkcioniranje.
Najbolja je pomoć kada je netko u problemu razgovor.
Martina Mršić, psihologinja
Kako pomoći osobama koje su u adolescentskoj krizi?
Najbolja je pomoć kada je netko u problemu razgovor. Kada se problem kaže naglas, on poprima drugačije viđenje od same osobe koja ga je izrekla. Ako mi u glavi šutimo i vrtimo naše probleme, oni se vrte u krug i djeluju strašno veliko i zapetljano, ali ako smo nešto uspjeli izgovoriti to znači da smo uspjeli to sažeti, a onda to možemo i riješiti. Mladim je ljudima koji su u nekakvoj krizi najbolje pokazati neka naša različita iskustva, osigurati nekakvu podršku, druženje s pozitivnim ljudima, kako dati mozgu mir.
Kakve su posljedice adolescentske krize i koliko dugo imamo “mentalnih ožiljaka” od nje?
Ovisi o tome hoćemo li uspjeti razriješiti krizu. Najčešće su posljedice, kada netko ne može razriješiti svoju adolescentsku krizu, anksioznost i depresija, a oni utječu na našu motivaciju i samopoštovanje. Čim su oni narušeni, motivacija je snižena, vjera u sebe je snižena, postotak truda koji dajemo nesvjesno je umanjen. Bilo što da nekoga muči, treba raditi na tome.
I za kraj, što biste poručili učenicima Komercijalno-trgovačke škole?
Poručila bih našim učenicima i svim mladima da imaju vjere u sebe, da razgovaraju, puno čitaju. Čitanje je medij koji vam omogućuje da živite više života, da dobijete mudrost i pamet različitih ličnosti koje onda možete profiltrirati i koristiti za sebe (ono što vam odgovara). Nemojte se bojati sebe, svojih vrijednosti, želja i dopustite i drugima da imaju svoje vrijednosti i želje! Upravo to što smo svi različiti čini nas bogatijima, a život ljepšim i zanimljivijim.
Piše: Lucija Gabela, 2.c
