“Pazite na svoj karakter jer on postaje vašom sudbinom.”
Mahatma Gandhi
Tijekom odrastanja oblikujemo pojam o sebi. U adolescenciji često se pitamo tko smo i što nas čini osobom kakva jesmo. Oblikuju li našu ličnost naše misli, djela, navike ili nešto drugo? Godine 1902. sociolog Charles H. Cooley napisao je Nisam ono što mislim da jesam i nisam ono što vi mislite da jesam. Ja sam ono što mislim da vi mislite da jesam. No, naš doživljaj sebe u različitim životnim razdobljima ne mora odgovarati i našim stvarnim sposobnostima i mogućnostima. U nekim situacijama možemo precijeniti sebe i svoje sposobnosti, a u drugima se podcijeniti. Na temelju vlastitih iskustava i razmišljanja o sebi i svojim postupcima, u usporedbi s drugim ljudima, kao i na temelju reakcije bliskih ljudi na naše ponašanje, svatko od nas stvara određenu teoriju o tome tko smo mi. Način kako doživljavamo sebe i svoje sposobnosti utječe na to kakve ćemo odluke donositi, koliko ćemo ustrajati u određenim aktivnostima, kakve ciljeve ćemo postavljati i sl.
Pozitivan pojam o sebi i osjećaj vlastite vrijednosti pridonose tome da očekujemo od sebe veća postignuća i često se više trudimo da ih ostvarujemo. U različitim životnim razdobljima možemo se doživjeti manje vrijednima i sposobnima od drugih, bilo zbog iskustava školskog neuspjeha, razočaranja u bliskim odnosima i slično. Takva negativna slika o sebi može pripomoći da smanjimo očekivanja od sebe, ulažemo manje truda, povlačimo se iz socijalnih odnosa i dr. Mnoga štetna i rizična ponašanja povezana su s negativnim pojmom koji osoba ima o sebi. Negativan doživljaj sebe često je prolazna faza u kojoj zbog loših i neugodnih iskustava dovodimo u pitanje i vlastitu vrijednost kao ljudskog bića.
Pojam o sebi možemo promatrati pomoću triju osnovnih dimenzija:
1. Znanje o sebi – uključuje sve što smo doznali o sebi iz različitih životnih situacija. Što nam se sviđa, a što ne, koje su nam tipične navike, u kojim aktivnostima uživamo, a koje izbjegavamo.
2. Očekivanja od sebe – uključuju sve ono što bismo voljeli biti i što naša okolina očekuje od nas. U tom kontekstu razlikujemo:
- stvarno ja – ono što stvarno jesam
- idealno ja – ono što bih želio/la biti
- očekivano ja – ono što bih trebao/la biti
Kada se naše slike onoga kakvi mislimo da jesmo i onoga što bismo željeli biti jako razlikuju, možemo imati osjećaj srama, razočarenja, tuge i sl. Jednako tako kada okolina postavlja pred nas zahtjeve kojima ne možemo udovoljiti, može se javiti osjećaj krivnje, tjeskobe i neadekvatnosti.
3. Vrednovanje sebe – posljedica je svakidašnje procjene onoga što mislimo da jesmo i kakvi bismo željeli biti, reakcije okoline i usporedbe s drugim ljudima. Tako izgrađujemo pojam o vlastitoj vrijednosti, odnosno samopoštovanje. Samopoštovanje je osjećaj i uvjerenje o vlastitoj kao ljudskog bića. Gradimo ga na temelju osobnih iskustava uspjeha i neuspjeha te kako ih objašnjavamo. Za njegov razvoj važno je postavljati izazovne i dostižne ciljeve, uložiti određeni trud i ustrajati u slučaju poteškoća. Kada na kraju postignemo uspjeh, imamo osjećaj ponosa i postignuća, što povećava naše samopoštovanje i motivaciju za rješavanje daljnjih izazova.
Jedna od pojednostavljenih definicija određuje ličnost kao „relativno trajan oblik ponašanja i doživljavanja što ga je neka osoba razvila tijekom života na osnovu svog genetskog nasljeđa”. Iz nje je vidljivo da ličnost oblikuju i geni i okolina. Znanstvenici uspoređuju psihičke karakteristike jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca te posvojene djece. Istraživanje uglavnom pokazuje da su po karakteristikama ličnosti sličniji jednojajčani blizanci odgajani u različitim okolinama nego dvojajčani odgajani u istoj. Iz tog slijedi stajalište da, iako je utjecaj okoline neosporno važan, za određenje nekih karakteristika ličnosti važniju ulogu ima nasljedni čimbenik.
Dva su redovnika šetala uz rijeku kad spaze škorpiona kako se utapa. Jedan od njih ga izvadi iz vode i škorpion ga ubode svojim repom. „Zašto spašavaš škorpiona kad znaš da ga njegova priroda tjera da ubode?“, pita jedan redovnik drugoga. „Zato što mene moja priroda tjera da spašavam”, odgovori drugi.
Odrastanjem i sazrijevanjem bolje upoznajemo svoje dobre i loše strane, uglavnom prihvaćamo vlastitu nesavršenost i očekujemo da će nam život donijeti situacije u kojima ćemo biti uspješni i ponosni na sebe, kao i one zbog kojih ćemo se osjećati neuspješno, posramljeno i odbačeno. Sva ta iskustva mogu nam pomoći da se bolje upoznamo i gradimo objektivniji pojam o sebi.
Piše: Mirta Ožić Bebek, 2.c
Literatura:
Boban Lipić, Ana; Jambrović Čugura, Ivana; Kolega, Maja. 2020. Psihologija, udžbenik psihologije s dodatnim digitalnim sadržajem u drugom i trećem razredu gimnazija. Školska knjiga. Zagreb.
