Pojam društvene strukture odnosi se na činjenicu da je društveni život uređen, to jest zbiva se prema pravilima i obrascima. Društvo je izuzetno složena i dinamična cjelina, tako da su za njegovo razumijevanje nužna određena analitička pomagala. Zbog toga neki američki sociolozi smatraju da je potrebno razlikovati pojmove društvenog poretka i društvene strukture. Društveni položaj je mjesto koje pojedinac ima u socijalnoj strukturi pa tako na primjer suvremenu obitelj čini otac, majka, djed, djeca, baka gdje svatko ima svoj položaj (položaj se zauzima). Društvena uloga je društveni položaja popraćen nizom normi, one određuju kakvo se ponašanje očekuje od obnašatelja društvenih uloga (uloga se izvode, kao u kazališnoj predstavi).
Kako se razlikuju pojmovi društvenog položaja i uloga, tako se razlikuju pravo i pravda. Pravo je skup svih pravnih normi koje vrijede u određenoj državi i donose ih mjerodavna državna tijela, a pridržavanje određuje država unaprijed donesenim kaznama ili sankcijama. Današnja defnicija pravde mogla bi biti: hijerarhijska igra moći koja se najčešće dobiva novcem, vezama, ucjenama i prljavim poslovima organiziranog kriminala – mafije, pa svakodnevno svjedočimo kako mafija brani političare i obrnuto. Kako igrati svoju ulogu u ovakvoj kriminalnoj predstavi? Što učiniti kada je cijela društvena struktura protiv tebe jer si manjina, jer si drugačije boje kože, jer si osoba s invaliditetom, jer si jednostavno na margini iz bilo kojeg zamislivog razloga? Kako tražiti Pravdu kada se transformirala iz zakonom i običajima utemeljeno stanje u kojem svatko čuva ili dobiva materijalna i duhovna dobra bez štete po drugoga; pravednost, pravica (1) [tražiti pravdu; boriti se za pravdu]* u ironičnu travestiju same sebe?
U potrazi za pravdom češće nego što to mislimo posljedice su ubojstva, atentati i uhićenja. Uzmimo za primjer slučaj atentata na talijanskog suca Giovannija Falconea. Naime, on se borio protiv mafije, koja je u 1970-ima i 1980-ima bila lice korumpiranih ministara i biskupa. Falcone je već tada uhitio brojne kriminalce, sve dok njega i njegovu suprugu nisu usmrtili eksplozivom, a isto su tako ubili i njegovog prijatelja iz djetinjstva – suca Paola Borsellija s kojim je surađivao. Njegovo ubojstvo pretvorilo je borbu protiv mafije u nacionalni zadatak,pa su podignute zakonske kazne protiv mafije. Njegovi nasljednici vjeruju da će mafija nestati, no to se čini malo vjerojatnim. Moje je pitanje gdje je pravda za tog suca koji je obavljao svoj posao? Znači li to da još uvijek moramo birati riječi da ne bismo nastradali zajedno s ljudima koje volimo?
Slučaj u kojemu se isprepleću borba za vlastita prava i pravda je slučaj ubojstva Afroamerikanca Georgea Floyda. Ubio ga je policajac koji je svojim koljenom pritiskao njegov vrat 9 minuta i 29 sekundi, a ostala tri policajca su gledala i spriječavala prolaznike da interveniraju. Nakon njegova ubojstva, Afroamerikanci su se podignuli na noge i počeli MIRNIM putem prosvjedovati protiv rasizma i policijske brutalnosti. Gdje je pravda da se još uvijek moramo boriti za ono što smo trebali već dobiti? Gdje je pravda za ljude koji trpe ovakve nasilne reakcije samo zato što su druge rase?
Ne možemo se ni mi u Hrvatskoj pohvaliti. Koliko ljudi još stanuje u kontejnerima od potresa koji se zbio 2020. godine? Koliko se ministara gradnje promijenilo u te dvije godine zbog prljavog posla i neobavljanja onoga za što dobivaju plaću?! Je li pravedno da ljudi moraju prosvjedovati kako bi se nešto pokrenulo i kako bi ponovno kročili u svoj dom? Svi bismo htjeli živjeti u idealnom svijetu, ali nitko ne želi početi s promjenama. Ljudi su počeli razmišljati na način – nije nikoga briga za mene, pa se neću ni ja brinuti za drugoga. Moje pitanje je koliko dugo ćemo morati gledati ovakve slučajeve? Koliko dugo ćemo morati tražiti od vlasti da počne obavljati svoj posao? Kada ćemo svi postani ravnopravni po pravima i po svemu? Zar su sve smrti, progoni i zatvaranja onih koji su htjeli ostaviti bolji svijet svojoj djeci bila uzalud?
Moramo se početi boriti za svoja prava i za sami sebe, moramo početi gledati ono što se stvarno događa, a ne slušati uzaludna i beskorisna obećanja pred izbore. Sve je to mrtvo slovo na papiru. Sustav je prepun rupa koje se tek moraju riješiti, pa krenimo od jedne: zaustavimo ovu nepravdu i iskorištavanje onih na dnu hijerarhije od onih koji su na vrhu; oni možda imaju novac i moć, ali mi se još sjećamo prave definicije Pravde.
Piše: Lucija Gabela, 2.c
