U svakodnevnom životu mi zauzimamo različite društvene položaje, tj. igramo različite uloge. Uloge koje igramo su uloge koje se od nas očekuju, kao i u kazališnoj predstavi – dodijeljene su nam. Društvene se uloge definiraju kao i niz normi, odnosno pravila ponašanja koja se očekuje: redovito dolaženje na nastavu, učenje, pristojno ponašanje, izvršavanje obaveza. Npr. od liječnika se očekuje da dobro poznaje medicinsku struku, od učitelja da dobro poznaje nastavno gradivo itd. Možda je i najveći problem to što svi od svakoga sve očekuju, ali sebe uopće ne gledaju. Ljudi se previše opterećuju drugim ljudima, a sebe zanemaruju. Slijepo prate norme bez pitanja. 

Adolescenti su ti koji najviše ulaze u „začarani krug“, primjerice ako netko nosi markirano i drugi će to htjeti, društvo ih „kontrolira“. Naravno, ne svih, neke nije briga što drugi misle o njima, ali ima i onih koji se žele dokazati. Mislim da bi se to trebalo promijeniti, koliko god mi mislili da imamo svoj stav i karakter, jednim dijelom će nas društvo uvijek vući i kontrolirati, a da mi toga nismo ni svjesni.

Foto: KonTaŠ?

Neki ljudi još uvijek dijele poslove na muške i ženske. Smatram to potpuno nepravednim i neprihvatljivim. Mislim da ne postoje muški i ženski poslovi, ne bi trebali postojati. Muškarci su snažniji i mogu raditi neke fizičke poslove koje većina žena ne može, pa što ih onda sprječava, tako sposobne i snažne, da operu prozore, usisaju kuću, skuhaju ručak itd. Mišljenja sam da to nije nešto što bi samo žene trebale raditi.

Nisu mi jasni ljudi koji brane svojim ženama da se zaposle. Nismo više u 19. st., stvari se mijenjaju, žene imaju pravo raditi posao koji vole. Nisu se dužne nikome pravdati i nisu dužne cijeli dan samo stati u kući i čistiti.

Žene su autonomne i nitko ne smije polagati pravo na žensko tijelo. Imaju pravo na izbor, a to ne uključuje samo pitanje abortusa. Neke žene ne mogu imati djecu zbog zdravstvenih problema. Uostalom, zašto žene MORAJU imati djecu i obitelji? I još ih svi bez problema pitaju otvoreno: “Zašto nemaš djecu?”; je li žena manje žena ako nije majka?  A ne priča se o tome koliko je majki koje nisu majke. Koje se iživljavaju nad djecom, koji ni ne mare za svoju djecu. To nitko ne vidi. Našem licemjernom i zaostalom društvu manje smeta žena koja zlostavlja svoju djecu nego žena koja ne želi imati djecu.

Foto: KonTaŠ?

No, moramo priznati i da majke previše razmaze svoje sinove. Dopuste im sve što ne bi trebale i kada odrastu nemaju poštovanja ni prema ženama, djeci i starijima od sebe. Smatram da bi majke više računa trebale voditi o tome. Ali zato kćeri od malena uče osnovnim kućanskim poslovima. Mislim da bi se generalno društvo trebalo početi mijenjati jer ovo nema smisla.

Piše: Antonia Slavić 2.c

Previous articleDruštvo, pravo i pravda
Next articleAutoportret