Glumci:

Goran Marković: Tino

Arijana Čulina: Fani

Ana Marija Veselčić: Lena

Roko Sikavica: Luka 

Snježana Sinovčić Šiškov: Nataša

Nikola Ivošević: Đuro

Redatelj: Ivan Plazibat

Dramaturgija: Ivan Vuković

Scenografija: Tea Truta

Kostimografija: Petra Pavičić

Scenski pokret: Damir Klemenić

Skladatelj: Damir Šimunović

Tekst 55 kvadrata inspiriran je svakodnevicom. Prati suvremenu splitsku obitelj tijekom ljetnih mjeseci. Predstava je dobila nagradu Marin Držić.

Iskreno, lagala bih kada bih rekla da mi je predstava u samom početku bila jasna. Sve je djelovalo nepovezano i besmisleno. Priča započinje s bakom Fani koja ima svoju rutinu, koja voli svoj mir. Živi s kćeri Natašom, zetom Đurom i unukom Lukom u stanu od 55 kvadrata. K njoj se doseljavaju unuka Lena i njen muž Tino. Primjetila sam da je baka Fani jako nesretna i da joj fali njen pokojni muž. 

Slobodna Dalmacija

Na početku su svi ukućani pričali, smijali se, družili, svađali, ali uskoro sve to nestaje. Nije bilo smijeha, druženja, čak ni malih svađa između brata i sestre. Svi su samo gledali u mobitel, svi osim bake, koja je bila usamljenija nego prije. Osjećala sam se jako čudno i tužno u isto vrijeme gledajući scenu. Pretužno je vidjeti koliko oni zapravo ne komuniciraju međusobno, koliko ih nije briga ni za što oko njih. Gdje su ti ljudi? Što se s njima dogodilo?

Oni kao da nisu u sadašnjem trenutku, primjećuju ali ne reagiraju. Veliki požar zahvatio je Split i okolicu, voda nije pitka, širi se smrad s odlagališta otpada. Ovo je sve samo dokaz koliko ljude nije briga. Previše smo zaokupljeni internetom, društvenim mrežama. Koliko god da nam je to pomoglo, toliko nam je i odmoglo, a ova predstava upravo na to ukazuje.

Slobodna Dalmacija

Svi koji su sudjelovali u ovom projektu potrudili su se da sve izgleda realistično. U tako malo vremena uspjeli su napraviti odličnu predstavu. 

Roko Sikavica: Ovo je ono što Split danas i je. Jako je bitno da to osvijestimo ljudima, a mislim da to žele i gledati, da sami sebe, odnosno svoje živote gledaju na pozornici.

Antonia Slavić, 2. c 

Previous articleKonTaŠ priča?
Next articleReforma srednjoškolskog obrazovanja – modularna nastava