Glumci:
Goran Marković: Tino
Arijana Čulina: Fani
Ana Marija Veselčić: Lena
Roko Sikavica: Luka
Snježana Sinovčić Šiškov: Nataša
Nikola Ivošević: Đuro
Redatelj: Ivan Plazibat
Dramaturgija: Ivan Vuković
Scenografija: Tea Truta
Kostimografija: Petra Pavičić
Scenski pokret: Damir Klemenić
Skladatelj: Damir Šimunović
Tekst 55 kvadrata inspiriran je svakodnevicom. Prati suvremenu splitsku obitelj tijekom ljetnih mjeseci. Predstava je dobila nagradu Marin Držić.
Iskreno, lagala bih kada bih rekla da mi je predstava u samom početku bila jasna. Sve je djelovalo nepovezano i besmisleno. Priča započinje s bakom Fani koja ima svoju rutinu, koja voli svoj mir. Živi s kćeri Natašom, zetom Đurom i unukom Lukom u stanu od 55 kvadrata. K njoj se doseljavaju unuka Lena i njen muž Tino. Primjetila sam da je baka Fani jako nesretna i da joj fali njen pokojni muž.

Na početku su svi ukućani pričali, smijali se, družili, svađali, ali uskoro sve to nestaje. Nije bilo smijeha, druženja, čak ni malih svađa između brata i sestre. Svi su samo gledali u mobitel, svi osim bake, koja je bila usamljenija nego prije. Osjećala sam se jako čudno i tužno u isto vrijeme gledajući scenu. Pretužno je vidjeti koliko oni zapravo ne komuniciraju međusobno, koliko ih nije briga ni za što oko njih. Gdje su ti ljudi? Što se s njima dogodilo?
Oni kao da nisu u sadašnjem trenutku, primjećuju ali ne reagiraju. Veliki požar zahvatio je Split i okolicu, voda nije pitka, širi se smrad s odlagališta otpada. Ovo je sve samo dokaz koliko ljude nije briga. Previše smo zaokupljeni internetom, društvenim mrežama. Koliko god da nam je to pomoglo, toliko nam je i odmoglo, a ova predstava upravo na to ukazuje.

Svi koji su sudjelovali u ovom projektu potrudili su se da sve izgleda realistično. U tako malo vremena uspjeli su napraviti odličnu predstavu.
Roko Sikavica: Ovo je ono što Split danas i je. Jako je bitno da to osvijestimo ljudima, a mislim da to žele i gledati, da sami sebe, odnosno svoje živote gledaju na pozornici.
Antonia Slavić, 2. c