Povodom dana škole 6. svibnja, donosimo vam pregled zanimljive povijesti naše škole, od samih početaka do danas.
Nastanak
Današnja Trgovačka škola nastala je 1957. godine utemeljenjem Dvorazredne trgovačke škole (1910./1911.), četverogodišnje Trgovačke akademije (1919./1920.), Dvorazredne trgovačke škole za dječake koja je radila do 1929. godine, a za djevojčice do 1931. u jednu samostalnu školu. Prvi direktor bio je Veljko Barović, osnovana su tri odjeljenja, a školovanje prvih generacija traje 3 godine.
Na prvom katu osnovne škole Vlado Bagat, sadašnje osnovne škole Pojišan, u prvim prostorima Trgovačke škole, obrazovalo se prodavača općeg tipa. To je bio trgovački kadar na kojemu se temeljio razvoj trgovinske mreže grada. Kadrovska snaga odlikovala se kvalitetnom strukturom prodavačkog osoblja, među kojima su prevladavali predratni trgovci, izuzetno sposobni za odgoj novih generacija kroz redovnu praksu.
Novoosnovana Trgovačka škola preuzela je na sebe ulogu sistematskog školovanja prodavača i time polako prolazila doba večernje škole, a mladi Splita dobivaju šansu da poslije osnovne škole za samo tri godine školovanja dođu i do stalnog zaposlenja.
Sustavno pedagoško djelovanje Trgovačke škole provodilo se u besprijekornoj suradnji s Trgovinskom komorom kotara Split, koja je nudila razne oblike posticaja: od ustupanja prostorija do stručnih predavanja. Komora je imala ovlasti za imenovanje komisija na ispitima stručne prakse u prodavaonicama i za završne ispite.
Škola je u to vrijeme bila oličenje izrazito privlačnih i zanimljivih stjecišta zabave i znanja. Praksa u prodavaonicama odvijala se u uvjetima kupca i prodavača, tako da su učenici u tome mogli imati puno više interesa. Poslovođe su nadgledavali rad učenika, a velika prednost te vrste praktične nastave bila je u tome što su praktičari birani iz redova pravih profesionalaca, najčešće uspješnih privatnih predratnih trgovaca. Ispiti su bili vrlo zahtjevni. Učenici su, npr. morali biti odlični poznavatelji mjerenja svega, od kanafasa do džepovine, prehrambena roba se vagala i pakirala, naplata je bila ručna, preko paragon-blokova.
Prije najvećeg uzleta Trgovačke škole, uslijedilo je razdoblje šezdesetih godina kada se prelazi na dvogodišnje školovanje, pod ravnateljstvom Duška Mrduljaš, današnje škole Meje. Kako se stalno osjećao nedostatak kadrova, svjedodžba postaje uvjet kod zapošljavanja. Komora gubi inicijativu i Trgovačka škola tada otvara i večernju, opet dvogodišnja odjeljenja za prodavače i trgovinske poslovođe.
Pokreće se i Škola za trgovinske poslovođe (tzv. visokokvalificirane kategorije). Bez završene takve škole radnik nije mogao postati poslovođa prodavaonice. Za učenike s područja Dalmacije (Knin, Drniš, Trogir, Imotski te s raznih otoka) osnivaju se centralna odjeljenja. Pola godine traje teoretska nastava s dvostrukim brojem sati, a pola godine svakodnevna praksa. Svi su dobri učenici, bolji od redovnih, zainteresirani za obrazovanje i izuzetno disciplinirani.
Premda je velika većina ovih učenika raspršena po Dalmaciji, njihov kontakt sa školom je redovit. Disperzija škole i njeno općenito naglo širenje razlog su sve većem priljevu novih nastavnika u uglednih predavača tako da školi rapidno raste ugled. Novi korak u razvoju škole, donosi i novo preseljenje 1963. godine na prostor u Balkanskoj ulici gdje je uz pomoć Komore dovršena nova zgrada, građena za potrebe ekonomske, upravne i trgovačke struke.
Osniva se Zajednica trgovinskih škola Hrvatske i stručno-metodički praktikum koji ima za cilj koordinaciju nastave i razvoj pedagoškog standarda u svim školama u Hrvatskoj. Split je jedan od nosilaca inicijative, između ostaloga i kroz razne oblike seminara i ogledna predavanja. U više navrata Škola je domaćin Zajednici i kroz ta druženja stvara se prijateljska suradnja sa školama u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Sisku, Čakovcu, Varaždinu, a poslije i s drugim školama. Taj odnos profesionalne solidarnosti zadržan je i do danas.
Najnovije razdoblje škole nastupa 1966. godine kada se ukida Šumarska škola, a u njezinu zgradu na lokaciji Špinuta useljavaju Trgovačka i Ugostiteljska škola, gdje se nalaze i danas. Tada se vraća trogodišnje obrazovanje što traje sve do reforme sedamdesetih. Zanimanja koja stječu su profilirana i podijeljena u četiri grupe kao i danas. Karakteristika ondašnje ekspanzije Trgovačke škole i djelovanja njezinih prosvjetnih radnika jesu u tome što se otvaraju područna odjeljenja. Sva ona prate potreba za kadrovima, a i prilično naglo širenje trgovinske mreže.
Drži se nastava često i vikendom, Komora određuje ispitne komisije, a priređuju se tečajevi u Šibeniku, Zadru, Gospiću, Gračacu, Kninu, Metkoviću, Pločama, Dubrovniku, Makarskoj, Širokom Brijegu. To je vrijeme velikog entuzijazma. Nastavnici su se vozili po cijeloj Dalmaciji na odredišta poduke. Jedna od pedagoških novina u tom periodu jest da Škola postaje glavni nosilac svih aktivnosti vezanih za praktičnu nastavu. Zbog glomaznosti sistema škola, gubi se kontrola nad realizacijom programa i škola zapošljava iskusne poslovođe koji su najčešće bivši učenici Trgovačke škole.
Odrastanje Trgovačke škole naslanjalo se na razvoj i zaokrete u trgovini Split. Jugoplastika je bila važna za trgovinu, a tu se odvijao i neki prvi moving”. Veliki hit Jugoplastike bile su, npr. vindjakne. Kao njihov prvi proizvođač Jugoplastika je osvojila tržište, poslije je izrasla u fenomen i na neki način u ambasadora Split. Njeni noviteti na tržištu predstavljali su prave male revolucije. Jugoplastika je postala sinonim napretka, a osnivanjem ekipe dizajnera izborila se za prepoznatljiv i originalan identitet.
Trgovačka škola nije imala rejting i ugled gimnazije, ali je osvajala poene na školskom merkatu jer je u doba ofenzive u zapošljavanju stjecala zamjetnu prednost, nudeći konkretnu praktičnu edukaciju u paketu s radnim mjestom po završetku školovanja, što joj daje u ono vrijeme jasni pečat. Svi sportaši posebno su voljeli Trgovačku školu. Na najlakši način stjecali su srednjoškolsko obrazovanje, a uz sportske obaveze nisu imali drugog izbora.
Smjer – komercijalist
S reformom po Šuvaru, Trgovačka škola izrasta iz trogodišnje u četverogodišnju pa konkurira Ekonomskoj. Trgovačka škola naposljetku stječe poziciju značajnog pokretačkog faktora u društvu, servirajući mu svake godine jednu novu, praktično osposobljenu generaciju. Osobito je karakteristično razdoblje pojave robnih kuća, kasnih šezdesetih, što je iz temelja promijenilo sve odnose u trgovini. Otvaranje Prime je bila prava prekretnica.
Cijela jedna generacija iz Trgovačke škole uspjela se odmah zaposliti u novoj robnoj kući, čime je narasla motivacija za educiranje u trgovačkom smjeru. Jedan od prvih menadžera u vrijeme šezdesetih, odnosno velikih promjena bio je Silvije Matulović koji je 1968. godine u novom reizboru izabran za direktora škole, a bio je u njoj profesor od prve nastavničke garniture iz 1958. Produbio je suradnju s tvrtkama koje su bile naslonjene na školu, kao Brodomerkur, Dalma, Koteks, Jadrantekstil. Još bolja mu je bila suradnja s trgovačkim tvrtkama koje su ulazile u zajedničke akcije s Trgovačkom školom i namjenski odvajale školu.
Matulović je Trgovačku školu nezadrživo povukao naprijed. Prije njega jedva da bi se skucalo za plaće i za geografske karte, a sad Silvije gradi cijelu zgradu. Zahvaljujući njegovim akcijama, Trgovačka škola je doživjela višekratno dograđivanje i kompletno opremanje svih učionica i kabineta, pa je od šumskih baraka niklo suvremeno izdanje s kino-salom, dvoranom za TZK, kabinetima za ugostiteljstvo.
Vrijedi naglasiti da je dvorana za TZK i danas vrlo atraktivan objekt, jedina je koja je nažalost izgrađena za srednje školstvo u Splitu od Drugog svjetskog rata do danas. U školu se uvode pedagoške novine koje su za ono vrijeme bile prava revolucija. Formiraju se specijalizirane učionice, bogato i praktično opremljene, primjerice kino-projektorom, grafoskopom, svim mogućim nastavnim pomagalima, a za učeničku knjižnicu kupuju se i opće stručne knjige. Prati se sve što bi se moglo presaditi u školu i školske programe.
Škola se munjevito orijentira i preusmjerava prema svakoj promjeni tržišta. Nova kretanja uvjetovala su i nove predmete pa je, kod nas relativno sa zakašnjenjem u odnosu na ostatak svijeta, došao marketing. Marketing preuzima vodeću ulogu među predmetima na školama poput Trgovačke. Trgovačka škola postaje primjer u inicijativnosti i pojavljuje se kao suosnivač, u Zagrebu, Rijeci, i Osijeku, svojevrsnog stručno-metodičkog praktikuma, zajednice obrazovanja koja je vodila računa o razini i osuvremenjivanju didaktičkim i metodičkim postupcima. Na Špinutu se stvara povijest Trgovačke, definitivno se dobiva identitet, a u gradu se stječe sve veći ugled.
Rade Buljan je u Trgovačkoj školi imao izuzetno značajnu ulogu jer je visokom stručnošću doprinio osuvremenjivanju nastave. To je doba kad se baš ništa ne prepušta slučaju i Trgovačka škola, prateći svjetske trendove, hvata novi zamah. Reagira se na sve, mijenjaju se programi, prati nova kretanja maloprodaje, distribucije i propagande. Škola se pretplaćuje na bogatu stručnu literaturu i časopise. U suradnji s Dalmom na Brdima gradi se praktikum trgovinske škole s oglednom prodavaonicom koju vode nastavnici prakse.
Potporu školi pružaju renomirani ugledni aranžeri Jadrantekstila Sirišćević i Barić iz robne kuće Prima. Trgovačka škola dobija još jedan adut u usporedbi s ostalim školama, a to je da s aranžerima poprima nešto i od onog umjetničkog imidža što je atrakcija za mlade. U podrumu zgrade uređuje se radionica s potpunom opremom za rad i velikim drvenim izlozima za praktičnu primjenu znanja.
Učenici Trgovačke škole dobrim primjerom su se 90-ih angažirali na uređenje i aranžiranje crkvice Gospe od Pohođenja i postavljanje izložbe svojih radova u dvorištu crkve. Nastava aranžera je ukinuta 1991. Reformom školstva 1975. godine prelazi se u Centar Ante Jonić. Bit reforme je naglasak na opće obrazovanje koje traje dvije godine za sve smjerove. U ovu reformu su se udružile: Trgovačka, Ugostiteljska, Ekonomska i Upravna škola. Direktor je Silvije Matulović. U centru je stvorena pozitivna klima, nastavnici se miješaju i prema potrebi u sva četiri smjera. Usko profilirana zanimanja su se skoro svake godine u programima mijenjala, a i razrede je bilo teško sastaviti po toj podjeli i strukturi velike specifiziranosti.
Trgovačka škola se zajedno s Ugostiteljsko-turističkom odvaja iz Obrazovnog centra Ante Jonića. Školi se vraća nekadašnji duh iz doba prvih samostalnih koraka. Zato se u to vrijeme obnavlja i u međuvremenu takoreći devastira prostor škole na Špinutu. Odvajanjem se razvijaju mnoge izvanškolske aktivnosti kao što je nova knjižnica, razne kulturne i sportske sekcije. SIZ-ovi su u to doba centri moći koji prate stručno i financijsko djelovanje škola pa se uz poboljšanje programa, obnavljanje i opremanje, Trgovačka škola izborila za još jedan prostor na Brdima.
1989. direktor Matulović odlazi u mirovinu, a na njegovo mjesto dolazi Ante Peruzović, tadašnji profesor stručnih predmeta. U suradnji s republičkom Samoupravnom interesnom zajednicom za trgovinu i robnom kućom Dalma kao najveće trgovačko poduzeće u Dalmaciji, u novom trgovačkom centru na Brdima utemeljen je praktikum prodavaonica za potrebe izvođenja stručne prakse u zanimanju prodavač.
Period Domovinskoga rata
Raspadom Dalme ovaj praktikum 1991. prestaje s radom. Teška su vremena za školu nastupila u ratnim godinama početkom 90-ih kad se nastava odvija u ozračju uzbuna i sirena. Veliki broj učenika iz Vukovara, Drniša, te iz drugih krajeva kao iz Bosne i Hercegovine koji su došli kao prognanici, priključeni su nastavi, pa je u jednom razredu sjedilo i do 45 učenika. Bio je potreban izuzetan napor da se u teškim uvjetima i ratnom okruženju te prevladavajućoj tjeskobnoj atmosferi uspije održati nastavu i učenike otpratiti iz škole.
1993. Trgovačka škola se odvaja kao samostalna i za ravnatelja dolazi Miro Rezić, profesor zemljopisa. Nastava se odvijala u jednom turnusu, ali u zajedničkim prostorima s Ugostiteljsko-turističkom što je predstavljalo organizacijsku poteškoću pri upravljanju i održavanju nastave. I prije 1993., uglavnom novcem škole, počelo se s uređenjem školskih prostora koji su s vremenom došli do najniže održive razine od postojanja Trgovačke škole.
Školska godina 1995./96. obilježena je uvođenjem novog četverogodišnjeg programa za zvanje komercijalist. Počelo se s jednim odjeljenjem i polako napredovalo, iduće godine funkcionirala su dva, a naposljetku 2001./02. i tri odjeljenja. Program za komercijaliste izjednačen je s ekonomskim programom, a ima modernije sadržaje i jednom tjedno dan stručne prakse. U to doba, 2000., za ravnatelja dolazi dipl. ing. Ante Peruzović, što se poklapa s odvajanjem Trgovačke škole od Ugostiteljsko-turističke na lokaciji u Ulici A. G. Matoša 60. Trgovačka škola financirala je svojim sredstvima taj projekt odvajanja. Tada dolazi do punog zamaha i moderniziranja školskih prostora. Postupno se opremaju tri kompjutorske učionice, obnavlja dvorana za TZK i uređuje školska knjižnica koja se postupno pretvaraju u mali multimedijalni centar.
Program komercijalist 2005. doživljava promjene. Ukida se stručna praksa po rasporedu jedan dan tjedno i prelazi u oblik ferijalne prakse. Uvode se i novi predmeti računovodstvo, poslovne komunikacije, strukovne vježbe koje simuliraju rad u tvrtkama, psihologija prodaje…
Na Republičkom natjecanju 2007. za najboljeg prodavača u Zagrebu u konkurenciji velikog broja učenika pobjedu je odnijela Katarina Klepo, učenica 3.d, koju je pripremala prof. Lada Novak. Te se godine ugrađuje i novo postrojenje centralnog grijanja s dodatnim kapacitetima kako bi se škola mogla prostorno nadograditi i tako steći uvjete za rad u jednoj smjeni što bi doprinijelo kvaliteti rada, organiziranju slobodnih aktivnosti i društvenih kontakta između škole, učenika i roditelja.
Knjiga prijatelj
Prvu knjižnicu Trgovačka škola ima već 1965. godine, a prvi knjižničar je kao Antolij Kudrjavcev, osim što je u školi radio kao profesor, bio je poznati feljtonist, kazališni kritičar i teatrolog. Knjižnica Trgovačke škole bila je okupljalište mnogih profesora uvijek spremnih za svaki doprinos tom važnom školskom izvoru struke i znanja. Poslije Kudrjavceva knjižničari su još bili profesorice Darija Pešutić, Sonja Mateljan, Katja Plazonić, Deana Miletić i Margareta Glavurtić.
U prvom razdoblju knjižnica je imala samo 50 kvadrata prostora u školskoj zgradi da bi se poslije proširila na čak 120 kvadrata. Uz vrlo bogat učenički i stručni fond,posjeduje škola i referentnu zbirku audiovizualne građe sa oko 6000 svezaka snimljenih na CD- ovima i DVD- ovima.
Humanitarci naprijed
Već dugi niz godina Trgovačka škola se potvrđuje svojom humanističkom djelatnošću i na planu humanitarnih akcija. Jedna od izvannastavnih aktivnosti ove škole je i humanitarna sekcija. Djeluje već dugi niz godina po unaprijed određenom programu,tj.u raznim akcijama humanitarnog karaktera, pod vodstvom profesorice Lade Novak, a sada pod vodstvom psihologinje Martine Mišić.
Kroz sekciju su prošle mnoge generacije, a cilj je uvijek isti i jasan: pomoći slabijem i nemoćnim te kroz takvo djelovanje pronaći smisao svog života. Spomenut ćemo neke od aktivnosti u kojima su sudjelovali humanitarci: prikupljanje novčanih priloga, odjeće i hrane za stradalnike Domovinskog rata, zatim sudjelovanje u akciji „život ili smrt“ u cilju pomoći Jedinici intenzivnog liječenja pedijatrijskog odjela Kliničke bolnice Split ili npr. Suradnja s hrvatskim Caritasom-Split gdje se doniraju novčani prilozi i odjeća.
Drugi na svijetu
To je naslov koji je Komercijalno-trgovačka škola Split osvojila na priznatom natjecanju. Nogometna reprezentacija Škole pobijedila je najprije na prvenstvu Hrvatske, a onda je kao najbolja škola nastupila i na međunarodnoj sceni, zastupajući cijelu Hrvatsku. Stigla je do samog finala i tek tu poklekla izgubivši tijesno, jedva 2:3 i to od domaćina – Meksika 2003. godine. No, to samo je jedan od brojnih sportskih uspjeha neka od najvažnijih hrvatskih sportskih imena upravo su završili našu školu, npr. Robert Jarni, Drago Čelić, Nikola Čeko, Zoran Vulić, Aljoša Kunac, Nikola Vujčić i drugi.
Lucija Gabela i Antonia Slavić, 2. c
