Poznat kao grad bajke i rodno mjesto Ivane Brlić-Mažuranić, Ogulin se nalazi u srcu Hrvatske podno Kleka. Možda se nekada zapitate zavija li to na vrhu Kleka vjetar ili se ipak čuju vještice. Naš obilazak Ogulina nije mogao proći bez brojnih legendi. Teško je opisati Ogulin, ali ako bi mi naredili da ga opišem sa dvije riječi to bi sigurno bile grad bajki…
Na put smo s nastavnicima krenuli rano ujutro. U vožnji smo uživali jer smo imali brojne lijepe poglede i stvarno nam je bilo zabavno. Kada smo došli u Ogulin prvo smo posjetili Đulin ponor. Ne mogu vam opisati kakav je to lijepi prizor. Ako niste upoznati i pitate se što je to Đulin ponor, legenda kaže ovako: Djevojka Đula je bila kći plemića i po običaju je imala ugovoreni brak, ali ona se ipak zaljubila u kapetana Milana koji je branio frankopansku utvrdu u Tounju. Milan je poginuo u bitci s Turcima. Đula nije mogla izdržati bol, pa se bacila u ponor. Dan-danas Milan za njom gleda sa stijene iznad ponora.
Nakon ispričane legende i malo slikanja kraj Đulinog ponora, uputili smo se u Frankopanski kaštel. Kad sam došla i vidjela onu svu predivnu prirodu i prizore koji se vide jednom u životu, bila sam oduševljena. Onda smo imali slobodnog vremena i malo smo istraživali ulice Ogulina.
Nakon slobodnog vremena išli smo u mjesto čarolije, mjesto bajki, u kuću Ivane Brlić-Mažuranić. Kad sam kročila u maštovitu kuću bila sam zadivljena kako sve izgleda tako čarobno. U kući smo bili 2 sata, a prošlo je kao u 5 minuta stvarno predivan ugođaj. Možete se zavući u stablo čarobne šume koja će vam potom ispričati bajku, u začaranim hodnicima upoznajete se s i samom Ivanom, ali i drugim hrvatskim te svjetskim bajkopiscima. Ima prostorija gde sami podešavate animirane filmove i igrice, čak i bjesomar koji će vam reći koja je vaša čarobna moć.
Ali što je ovaj ugođaj učinilo najboljim je to što nas je dočekala sama Ivana Brlić-Mažuranić (tj. glumica) koja je cijelo ovo iskustvo učinila još stvarnijim i boljim. Nakon toga smo imali slobodnog vremena i to smo proveli šetajući se po Ogulinu i stvarajući uspomene za cijeli život.
Htjela bih se zahvaliti profesorima i školi što su nam omogućili ovakvo iskustvo jer je stvarno bilo predivno. Predvečer smo se uputili prema Splitu i tu završava naše čarobno, bajkovito putovanje.
Piše: Michaela Viculin, 2.c
