Autorica: Tisja Kljaković Braić
Režija i dramatizacija: Mario Kovač
Scenograf: Davor Prah
Kostimografkinja: Ana Marin
Glazba: Tomislav Babić
Oblikovatelj svjetla: Srđan Barbarić
Oblikovatelj tona: Tomislav Leutić
Asistentica kostimografkinje: Maja Peruzović
Inspicijentica: Sonja Dvornik
Uloge:
Tisja – Andrea Mladinić
Dida Žarko – Nenad Srdelić
Baka Nevenka – Snježana Sinovčić Šiškov
Mama – Zorana Kačić Čatipović / Petra Kovačić Botić
Tata – Marjan Nejašmić Barić
Konobarica/časna sestra – Monika Vuco Carev
Susjeda Vuka – Tajana Jovanović
Susjed Jovo – Trpimir Jurkić
Teta Zorka – Arijana Čulina
Mila Paunović – Adrijana Vicković
Kurba Anka/Luda Matija – Katarina Romac
Anjo – Stipe Radoja
Popadić – Goran Marković
Miron – Filip Radoš
Konobar / Rašo – Vicko Bilandžić / Mario Drobnić
Drugarica Rosana – Ana Marija Veselčić
Susjedi: Mario Drobnić i Darijo Tvrdić
Vjerujem da se svi volimo nasmijati i pogledati neku dobru komediju, a ovo je jedna predobra komedija za mlade, starije i one još malo starije: komad koji će vas oraspoložiti u trenu, nasmijati do suza, čak i one koje nije baš lako nasmijati. Predstavljam vam predstavu “U malu je uša đava”.
Predstava je u meni izazvala takve emocije da sam se u jednom trenutku naježila koliko su dobro glumci dočarali cijelu priču. Tisja Kljaković Braić dočarala nam je svoje djetinjstvo 80-ih godina, desetke momenata, komičnih i emotivnih. Na duhovit način opisuje svoju obitelj, rođake i susjede kroz svakidašnji život jedne tipične obitelji.
“U malu je uša đava” na scenu je splitskog HNK postavio Mario Kovač prema istoimenom romanu umjetnice Tisje Kljaković Braić. Od početka sam bila zaintrigirana. U predstavi možemo vidjeti cijelo Tisjino djetinjstvo. Živjela je na Spinutu s majkom, ocem, djedom i bakom.
Istaknula bih njen odnos s djedom, ne samo zato što je dirljiv, nego da ne odam previše o samoj radnji. Bila je didova miljenica, uvijek ju je „previše“ pazio pa je zbog toga razvila neke strahove. Bojala se visine jer su joj uvijek govorili „Tisja ne naginji se na prozor, past ćeš!“ i slične stvari. Odvodio i dovodio ju je iz škole, uvijek je s njim išla u kafić gdje je on najčešće kartao.
U predstavi igra 20-ak glumaca, a svatko je svoju ulogu fenomenalno odigrao, stoga ne bih nikoga posebno isticala. Bili su uvjerljivi, opušteni te su me nasmijali do suza. Svakome bih preporučila da ju pogleda, nećete požaliti.
Piše: Antonia Slavić, 2.c
Iz medija:
